BASIC (Beginners All-purpose Sybolic Instruction Code) jedan je od najpopularnijih viših programskih jezika, posebno na malim računalima. Jednostavan je za učenje i uporabu. Nastao je šezdesetih godina na Dartmouth Collegeu. Autori Tom Kurtz i John Kemeny željeli su stvoriti programski jezik koji bi omogućio lagan rad s računalima i onim osobama koji nisu programeri, a žele upotrebljavati računalo u svom poslu.

Programiranje možemo definirati kao prilagođavanje problema rješavanju na računalu. Često se programiranje izjednačava s kodiranjem (pisanje naredbi na nekom programskom jeziku), no ovo je pogrešno, jer je kodiranje samo jedna faza porgramiranja. Prije kodiranja moramo dobro definirati problem, skicirati riješenje i sastaviti algoritam. Ako je ovaj pripremni dio dobro napravljen, tada je kodiranje brzo i jednostavno. Nakon kodiranja također treba riješiti neke probleme : otklanjanje pogrešaka, sređivanje dokumentacije i održavanje programa:

1. Definicja problema. Na početku moramo znati što želimo raditi, koje ulazne podatke koristimo i koje izlazne podatke trebamo dobiti.
2. Skiciranje rijšenja. U grubim crtama skiciramo riješenja, i izaberemo najpovoljnije. Ako je problem složeniji, rastavljamo ga na jednostavnije cjeline.
3. Sastavljanje alogoritama. Algoritam je potpuno razrađen postupak za izvršavanje svih operacija nad zadanim podacima nakon čega dobijemo traženi rezultat. Algoritam možemo prokazati grafičkim simbolima (dijagram toka), ili opisati ga govornim jezikom (pseudo-kod)
4. Kodiranje. Kodiranje je zapisivanje programa u izabranom programskom jeziku. Naravno, treba poznavati sintaksu i semantiku jezika.
5. Prevođenje programa. Program napisan u višem programskom jeziku (izvorni porgram) prevodi se u strojni jezik (objektni porgram) pogodan za izvršavanje na računalu. Za vrijeme prevođenja program prevodilac pronalazi sintaktičke greške i o njima javlja poruke. Ispravljanje grešaka i prevođenje programa ponavljamo sve dok ne dobijemo program bes sintaktičkih grešaka
6. Testiranje programa. Nakon uspješnog prevođenja, potrebno je utvrditi da li program daje ispravne rezultate, odnosno, da li ima logičkih grešaka. Logičke greške okrivamo prikladno odabranim ulaznim podacima za koje unaprijd znamo izlazne podatke.
7. Dokumentiranje. Izrada dokumentacije je kontinuiran posao koji počinje definicijom problema, a nastavlja se pisanjem algoritama i programa. Na koncu, svu dokumentaciju treba upotpuniti i srediti, jer nakon određenog vremena, program postaje neražumljiv čak i samom autoru. Najvažniji dokumenat je sam program, zato mora biti čitko i pregledno napisan.
8. Održavanja programa. Jedanput napisan program nije nepromjenjiv, stalno se mora dotjerivati i prilagođavati novim zahtjevima i novoj opremi. Zbog toga je nužna potpuna i razumljiva dokumentacija.